U KOLONI SJEĆANJA NA ŽRTVU VUKOVARA
Novosti, 20. studenoga 2025.
I ove godine zaputili smo se u Vukovar kako bi smo odali počast građanima a posebno hrabrim braniteljima koji su poginuli ili nakon pada herojskog grada Vukovara bili zarobljeni i mučki likvidirani od raznoraznih vojnih i paravojnih formacija srpskog agresora.
Ove godine bilo je posebno jer smo imali priliku naći se sa našim dugogodišnjim prijateljem Igorom Dasović koji je član IPA Istra te ujedno i zamjenik predsjednika rečenog Kluba. Da napomenemo, Igor je inače Vukovarac, sudionik je obrane grada od samih početaka kao pripadnik MUP-a te je tog kobnog 18.11.1991 godine zajedno sa drugim braniteljima na Mitnici položio oružje te bio zarobljen a potom mučen i zlostavljan tijekom tamničenja od Vukovara do Sremske Mitrovice sve do razmjene i povratka u Hrvatsku nakon 9 mjeseci.
Prije same kolone, zajedno s Igorom obišli smo spomen obilježje 12 redarstvenika u Borovu selu, Trpinjsku cestu kao i spomen sobu na legendu obrane Trpinjske ceste, Blagu Zadru, Sajmište ( hangari Veleprometa ), prostor nekadašnje vojarne JNA, a danas spomen centar u kojem je našem prijatelju a i nama bilo posebno emotivno obzirom da smo iz prve ruke uvedeni u taj 18.11.1991 i mjesto mučenja našeg prijatelja. Nakon Sajmišta obišli smo i jedno od stratišta – Ovčaru.
Na svim mjestima tiho i uz molitvu zapalili smo svijeće u čast i sjećanje na ubijene branitelje herojskog grada Vukovara.
18.11 u koloni sjećanja uz tisuće i tisuće ljudi iz cijele Hrvatske i svijeta bilo je još naših prijatelja i članova IPA kako iz našeg Kluba tako i iz drugih klubova IPA Hrvatske sekcije sa kojima smo se sreli, a svi smo dostojanstveno prošli od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja u čast svim poginulim i ubijenim braniteljima i civilima Vukovara i mišlju na nestale i njihove porodice da se napokon dozna i njihova sudbina.
„Kada vidiš kamen na kojemu piše,
da je ratnik pao i nema ga više,
Nemoj samo proći koda ne postoji,
tu su hrabro pali prijatelji moji.
Slušaj kako grmi,
kako more pjeni,
Pitaju te jesu li zaboravljeni.
za njih se pomoli,
nek mi braća znaju,
heroji se nikad ne zaboravljaju.“
(D.R.)
