Strahinjčica 2012
Novosti, 06. listopada 2012.
Članovi IPA Sekcije Hrvatske, IPA kluba Šibenik, su na poziv organizatora, IPA kluba Zabok, dana 06. listopada 2012. sudjelovali na planinarskom druženju na Strahinjčici. Uz domaćine i članove IPA Šibenik, na druženju su sudjelovali i članovi IPA Koroške iz Slovenije (u stvari ista planinarska ekipa koja je ove godine sudjelovala na zajedničkim planinarskim usponima na vrhove Košenjak u Sloveniji i Sinjal -Dinara u Hrvatskoj, a i ranijih godina na drugim druženjima).
Dok je slovenska ekipa (uglavnom iz Dravograda i Celja) na mjesto noćenja (Planinarski dom Strahinjčica) već bila stigla u popodnevnim satima 05. listopada, mi iz Šibenika smo krenuli na put tek u večernjim satima zbog obaveza autora ovog teksta na poslu, tako da smo u Krapini bili oko 23,30 sata dana, bolje reći noći, 5. listopada.
Vesela ekipa domaćina i naših prijatelja iz Slovenije mobitelom nam je svako malo davala moralnu podršku na putu (za veselje je, uz kako smo se kasnije uvjerili, uz dobro društvo bila zaslužna dobra hrana i vino koje je osigurao domaćin).
Moram priznati da smo put do planinarskog doma jedva pogodili po noći, jer staza ide vrlo oštro uzbrdo šumskim putem, uglavnom makadamom i blatnim puteljcima, tako da mi je ustvari bilo drago što u biti i nisam vidio kuda vozim, jer bi mi bilo žao auta. Po dolasku pridružili smo se ostalima uz druženje do ranih jutarnjih sati (najhrabriji su legli oko 4 sata). Uz jedan zajednički jednosatni izlet (uglavnom kod većine teturajući -tko zna zašto) oko 01,00 sat nakon ponoći do vidikovca Dedek odakle puca prekrasan pogled na svjetla grada Krapine i okolice uz nebeski svod obasut zvijezdama mliječnog puta.
Nakon (kod nekih dužeg a kod nekih kraćeg) odmora, svi smo se ustali oko 7 sati radi jutarnje kave i doručka i priprema za planinarski pohod. Dio ekipe domaćina ostao je u planinarskom domu radi pripreme objeda nakon pohoda, dok je prva hrvatsko-slovenska ekipa (nas 13, točnije 5 cura i 7 momaka) krenulo u osvajanje vrhova oko 08,00 sati. Strahinjčica je srednje visoka šumska planina u blizini grada Krapine, koja povezuje planinu Ivanščicu na istoku, s Kostelskim gorjem na zapadu i zajedno s njima dijeli Zagorje na dvije kotline.
Od Ivanščice je dijeli sutjeska Očure, a od Kostelskog gorja sutjeska Krapinice. Smatra se izuzetno lijepom planinom zbog velikih strmina, duboko usječenih klanaca, ogoljenih i šumovitih grebena o čemu smo se i sami uvjerili vođeni našim domaćinom, vodičom Željkom.
Uživajući u druženju u prekrasnom danu, uz povremeno stajanje radi okrijepe, slikanja, pričanja „lovačkih i drugih priča“ negdje oko 13,00 sati došli smo i do najvišeg vrha Sušac((846 m) a ko 15,00 sati bili smo već kod Doma, napravivši krug u našem pohodu a da nismo ni primijetili kako vrijeme brzo prolazi.
U domu nas je već čekala domaća „papica“ (svaka čast gulašu). Nakon toga uslijedilo je druženje uz kolače i razne napitke i planiranje narednih zajedničkih druženja (koje ovom prilikom nećemo otkriti da nam tajnici klubova nebi uskratili financijsku potporu). Nakon rastanka od domaćina, mi iz Šibenika u večernjim satima poveli smo naše prijatelje iz IPA Koroške (sa kojima smo prošle godine bili i na Triglavu) do muzeja krapinskog čovjeka Hušnjakovo, gdje smo se nakon obilaska i još jedne „putne“ i rastali. Naravno uz pozdrav „servo per amikeco“.
Veliki pozdrav,
Damir Maksimović
