IPA ŠIBENIK NA VRHU TRIGLAVA

IPA ŠIBENIK NA VRHU TRIGLAVA

Novosti, 27. kolovoza 2011.

I ove godine, kao i prethodnih godina planinarske sekcije IPA Šibensko-kninske i IPA Koroška nastavile su odličnu suradnju realizirajući zajedničke pohode na najljepše i najveće planinarske vrhove (prošle godine Velebit, Dinara, Košenjak). Ove godine izbor je pao na Triglav. Za vodiče pohoda pod nazivom „KOROŠKO ŠIBENSKO-KNINSKA NAVEZA TRIGLAV 2011. određeni su Damir Maksimović (IPA Šibensko-kninska) i Anton Drevenešek (IPA Koroška).
U geografskom smislu Triglav, sa svojih 2864 m predstavlja najviši vrh Julijskih Alpi, a ujedinio je i najveći vrh Slovenije. Osim samog vrha, veliku pozornost plijeni sjeverna stijena dužine preko 3 kilometra, te visine preko 1000 m. Bez obzira koji od puteva odabrali za uspon, za dolazak na sam vrh treba dosta hrabrosti, iskustva, a nadasve bistre glave, te čvrste ruke i noge. Od četiri moguća uspona na vrh svi su ocijenjeni po službenoj slovenskoj klasifikaciji kao vrlo zahtjevni penjački usponi preko klinova i sajli.
Organizacijske pripreme šibenske i slovenske ekipe za uspon (Damir, Radmila , Anton, Franc, Drago, Željko,Zlatko, Pero, Franja, Mateja ) počele su mjesec dana ranije jer je trebalo odrediti datum pohoda, izabrati rutu kretanja, rezervirati spavanje u Domu podno vrha  a i prilagoditi se slobodnim terminima hrvatske i slovenske ekipe.

Nakon dogovora pohod je planiran za 26. i 27. 08. 2011. sa polaskom iz Dravograda-Slovenija 26.08. 2011. godine u 03,00 sati sa tri auta preko Austrije do Slovenije (put je kraći za oko uru ipo nego da smo išli do polazne točke kroz Sloveniju. Kao ruta za uspon izabran je pravac: prvi dan, Stara Fužina kod Bohinja (tu smo ostavili dva auta) – Voje – Velo  Polje – Vodnikov Dom – Planika (predviđen uspon od 5 do 6 sati) – vrh Triglav – Dom Planika (noćenje) (predviđen uspon-silazak oko 2 sata), drugi dan: Dom Planika – Dolič – Hribarice – 7 Triglavskih jezera – Komarča – izvor Savice gdje smo ostavili treće auto(predviđeno kretanje oko 8 sati).

Nakon dolaska do polazišta i razmještanja auta na mjesto polaska i silaska, sa pohodom smo krenuli oko 07,00 sati od Starih Fužina najprije strmo kroz šumu do Voje i prevoja iznad Velog Polja a zatim kamenjarom izloženom suncu do Vodnikova Doma (gdje smo marendali) a zatim oštro uz stijene do Doma Planika  na 2408 metara gdje smo planirali noćiti a ujednino nam je bio i polazna točka za uspon na vrh Triglav. Nakon predaha i okrijepe krenuli smo na uspon na vrh. Odlučili smo se za teži alpinistički uspon na vrh bez ruksaka iz čisto praktičnih razloga jer je drugi put preko Malog Triglava (koji smo odabrali za silazak) već bio načičkan drugim planinarima koji su se po sajlama i klinovima penjali ili spuštali sa vrha. Na našem pravcu nije bilo penjača pa smo relativno brzo uz klinove i sajle i dosta adrenalina sa istočne strane stigli na vrh Triglav (2864 m), uz napomenu da jedan pogrešan korak u stijeni je dovoljan da ti prođe cijeli život pred očima po zadnji put i da uz to zaradiš pločicu sa svojim imenom u stijeni. Naime prilikom uspona i silaska  svako malo nailazili smo na pločice sa imenima ljudi i godina kada su napravili pogrešni korak, meni posebno zapalo je za oko pločica sa imenom Dijane iz Osijeka. Po dolasku na vrh pred nas se otvorio prekrasan pogled na Austriju, Sloveniju, Italiju i Hrvatsku (čak smo u daljini vidjeli i more) jer je obzor bio izrazito čist zbog sunčanog i vjetrovitog vremena. Za vrijeme boravka na vrhu odjednom je zapuhao još jači vjetar promjenjivog smjera pa smo nakon guštanja od jedno sat vremena krenuli na silazak preko Malog Triglava, južnom stranom prema Domu Planika, prvo hrptom, pa stijenama uz sajle i klinove. U Domu Planika smo bili oko 18,00 sati, još uvijek puni dojmova. Nakon veselog druženja ko 23 sata krenuli smo na spavanje jer smo ujutro namjeravali krenuti oko 6 sati zbog vremena koje se naglo mijenjalo, vjetar je jako ojačao a bilo je naznaka da dolaze i oblaci. Nakon dizanja u 5 sati i doručka krenuli smo u 6 sati, prema planu na silazak i to u pravcu Doliča. Jak hladni vjetar i oblačno vrijeme tjerali su nas da žurimo, u jednom momentu počela je i kiša, ali na našu sreću i zahvaljujući brzim nogama vrlo kratko smo bili u njenom dometu. Nakon odmora u Domu Dolič, nastavili smo preko Hribarice (gdje smo vidjeli dosta divokoza) do 7 triglavskih jezera  koji se u nizu nastavljaju jedan za drugim kao u nekoj bajci (puno runolista). Zastali smo u Domu kod petog jezera (nosi naziv „7 Triglavskih jezera“) radi još jedne užine i nakon toga nastavili prema Komarči, velikoj strmini koja se okomito spušta prema izvoru Savici i vrlo je zahtjevna za silazak. Nakon oko 8 sati hoda bili smo kod našeg trećeg auta s kojim smo se mi vozači prebacili do prva dva auta na polaznoj točki a ostali su nas čekali u obližnjoj „gostilni“. Nakon veselice uslijedio je ponovo povratak preko Bohinja, Bleda, autoputa za Ljubljanu i Austrije do Dravograda (uz kišu) gdje smo nakon večere i dugog druženja u noć otišli na počinak. Ujutro 29. 08. 2011. šibenska ekipa se nakon rastanka sa prijateljima iz Slovenije uputila prema Hrvatskoj uz dogovor da se naredne godine ide na Grossglockner u Austriji (3789 metara).

Podjeli sadržaj:Email this to someone
email
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter
Print this page
Print